Garancija je obaveza trgovca ili proizvođača (davaoca garancije) koja je preuzeta bez dodatne naknade da potrošaču vrati plaćeni iznos, izvrši zamjenu ili popravku ili na drugi način postupi s robom, ako roba ne odgovara sadržini garantne izjave ili oglasa koji se na tu robu odnosio. Garancija se izdaje prilikom zaključenja ugovora ili predaje robe potrošaču. Garantni list se izdaje u pisanoj formi i sadrži podatke koji moraju biti navedeni na čitak, jasan, razumljiv i lako uočljiv način, a naročito podatke o: nazivu i adresi davaoca garancije, robi na koju se garancija odnosi, sadržini garancije i uslovima za ostvarivanje prava iz garancije, tome da se garancijom ne utiče na prava potrošača u slučaju nesaobraznosti robe ugovoru, vremenskom i prostornom važenju garancije i datumu predaje robe potrošaču.
Zakon o zaštiti potrošača pruža mogućnost potrošaču da u roku od dvije godine od kupovine proizvoda podnese prigovor ukoliko je taj proizvod nesaobrazan, odnosno ukoliko proizvod ne ispunjava uslove saobraznosti propisane članom 43 Zakona o zaštiti potrošača.
Garancija trgovca predstavlja voljno proširenje odgovornosti trgovca. U trgovačkoj praksi imamo slučajeve u kojima se garancija izdaje na period kraći od 24 mjeseca (garancije na 6 mjececi, 1 godinu itd.). Ti slučajevi, polazeći od odredbe člana 52 Zakona o zaštiti potrošača, predstavljaju zloupotrebu izraza “garancija”, jer navedenim članom „trgovac je dužan da se prilikom zaključenja ugovora o prodaji robe i oglašavanju prodaje uzdrži od upotrebe izraza „garancija“ i sličnih izraza sa tim značenjem, ako na osnovu ugovora o prodaji potrošač ne stiče više prava nego što ima na osnovu odredbi o saobraznosti“, što znači da Zakon o zaštiti potrošača pruža potrošaču zaštitu u roku od dvije godine od kupovine proizvoda.
Zapamtite da garancija ne može da ograniči vaša zakonska prava, pa iako se trgovac garancijom obavezao da će robu popraviti ili zamjeniti u roku od godinu dana, a kvar se desi kasnije, vaše pravo po zakonu ostaje – dvije godine.
Značajno je napomenuti da se zaštita pruža za kupca nesaobraznog proizvoda. Ne može se smatrati da je proizvod nesaobrazan ukoliko, na primjer, roba kupcu ne odgovara iz nekog subjektivnog razloga, kao što je veličina, boja, udobnost itd.
Kada Vam roba ne odgovara iz nekog subjektivnog razloga, obaveza trgovca ne postoji, već samo dobra volja i dobra poslovna praksa kako bi se potrošači zadržali kao mušterije (što većina trgovaca radi, po ugledu na susjedne zemlje). S druge strane, ukoliko je roba bila lošeg kvaliteta, rašila se ili je pocijepana prodata, to je već drugačija situacija, i tada postoji obaveza trgovca po zakonu.
Rade Zarubica
