Intervju: ZHEH Design, Božidar Komnenić

12.11.2018

Ove sedmice razgovarali smo sa Božidarom Komnenićem, osnivačem brenda visoke mode ZHEH Design, koji je od ove godine stanar Tehnopolisa.

Moj pogled na modu zasniva se na izradi i obradi gotovih materijala koji po svom sastavu mogu da trpe dalju doradu. Materijali su po strukturi i printu višestruko primjenjivi. Vizuelni identitet samih modela je takav da zadovoljava potrebe žena koje su i same kreativne i autentične sa vrlo istančanim smislom za estetiku.“

Za početak, predstavi svoj rad onima koji još uvijek nijesu upoznati. Šta je ZHEH design?

ZHEH dizajn je naziv mog brenda koji bih volio da pokrenem. Slično kao i sama ideja, vjerujem da i naziv djeluje svedeno i jednostavno, ali opet drugačije u smislu estetike i prepoznatljivosti.

Kako i kada se kod tebe rodila ideja o pokretanju sopstvenog brenda i šta te je inspirisalo upravo  za naziv ZHEH design?

Želja za stvaranjem sopstvenog brenda je bila prisutna od kada sam diplomirao i kada sam uvidio da to što ja radim ne liči na ono što gledamo svakodnevno i da se na neki način razlikuje od ponuđenog.

Sam naziv brenda sam osmislio lično i htio sam da se lako izgovara, da izbor slova nije težak za štampu i izradu, a da je to opet nešto moje lično. Tako je nastao ZHEH design, kao skraćeni naziv mog imena na hebrejskom, što opet za mene ima posebnu simboliku.

Reci nam nešto više o tvojim počecima, prvim crtežima i kada si prvi put shvatio da je to ono čime želiš da se baviš?

Počeo sam da crtam i kreiram i prije osnovne škole. Kod mene je uvijek bila prisutna želja da nešto mijenjam, prepravljam, slikam… U početku sam volio da slikam, a tek negdje krajem osnovne i početkom srednje škole sam počeo da se interesujem ozbiljnije za modu i modno crtanje, i mislim da sam tada odlučio da će to ustvari biti moj neki dalji put.

Kada si odlučio da potražiš podršku Tehnopolisa u tom procesu?

Početkom ove godine shvatio sam da mi je potreban kreativan prostor za rad i podrška u procesu razvoja. Tada sam od prijatelja čuo za vrste podrške koju Tehnopolis nudi, pa sam se tom prilikom i prijavio, te postao stanar Tehnopolisa.

Šta je, po tebi, najveći izazov kada je u pitanju rad u modnoj industriji?

Najveći izazov su ustvari promjene, da se uvijek iznova i iznova nesto stvara, osvježava, komunicira sa ljudima, te posmatraju njihove reakcije na sve te promjene. Da ono što sam stvorim vidim da su prihvatile upravo dame, koje su možda u podsvijesti neke muze koje ja vidim dokle stvaram, i da one izgledaju zadovoljno i srećno.

Da li je tvoj cilj rad na crnogorskom ili inostranom tržištu?

Oduvijek mi je bio cilj rad na inostranom tržištu. Smatram da je to teže, ali da vrijedi pokušati i istrajati.

Da li u tom smislu vidiš konkurenciju na našem tržištu?

Konkurencija je uvijek prisutna i na našem i na inostranom tržištu. Zdrava konkurencija je uvijek dobrodošla jer ona podstiče na razvoj sav potencijal koji posjeduju mladi dizajneri.

Prema tvom dosadašnjem iskustvu, koji su to kvaliteti koje jedan kreativni dizajner i jedan brend visoke mode moraju da posjeduju?

Svaki brend je priča za sebe, naročito ako se radi o vrlo uticajnim brendovima. Opet, postoji nesto zajedničko kod tih brendova što ih ustvari spaja. Smatram da su to njihove ciljne grupe, koje su uvijek lojalne tom brendu i koje im vjeruju iznova i iznova. Svaki brend visoke mode ima svoju različitu ciljnu grupu koja se razlikuje po načinu života i afinitetima. Kvalitet, udobnost, funkcionalnost i prepoznatljivost se nikad ne dovode u pitanje. Prosto im se vjeruje.

Na koji način dolaziš do inspiracije?

Inspiracija može da bude bilo šta. U mom slučaju ona je uvijek konkretna. Jako me zanima arhitektura, istorija umjetnosti, to može da bude i tip žene… Ali ta inspiracija mora uvijek da bude prilagođena trendu ili da bude korak ispred njih.

Da li imaš problem sa realizovanjem originalnih kreativnih ideja? Da li je teško pronaći mušteriju za konkretne ideje i kreacije visoke mode?

Sami pokušaj da se nešto realizuje, što zahtijeva ne gotov mateijal vec nešto autentično, iziskuje vrijeme i komplikovano je samo po sebi. Mislim da nijesmo dovoljno razvijeno tržište za neki ozbiljniji rad u modnom svijetu. Smatram da je teže pronaći priliku i mjesto gdje bi neko nosio kreacije visoke mode, nego samu osobu. Uvijek treba pitati klijenta za koju priliku im je kreacija potrebna. Ne samo da bi se to prodalo u pogrešne ruke.

Koji su najdominantniji trendovi na našem tržištu?

Naše tržište luta i pluta na dušeku i nikako da se približi obali. (smijeh) Smatram da ljudi nemaju svoj lični stil. Kao na primjer Francuzi, Britanci, Šveđani, Italijani… Uvijek kada vidite njihovog stanovnika znate odakle je, prepoznatljiv je – oni uglavnom ne podliježu trendovima samo zbog toga što je nešto moderno. Smatram da, umjesto da slijepo pratimo, mi treba da odaberemo i pratimo smjer u kojem želimo da idemo.

Da li imaš neke uzore iz oblasti visoke mode?

Naravno. To su neprevaziđeni Yves Saint Laurent, Valentino, Thierry Mugler, Oscar De La Renta… Nedavno sam vidio radove jedne dizajnerke iz Srbije, Roksande Ilinčić koja ima svoj brend u Londonu. Oduševio sam se, čuo sam za nju ali nikad nijesam gledao šta ona to radi. Ona je toliko svoja, originalna i umjerena u svojim kreacijama, da prosto modeli govore sami. Pravo osvježenje.

Da li nas možeš malo uvesti u svoj proces rada na primjeru trenutne ideje – od inspiracije i osmišljavanja do skiciranja itd.?

Inspiracija mi je arhitektura ili neki detalj koj samo ja vidim i koji može da mi posluži za dalju obradu. Često ako sami detalj ima određeni mehanizam, ja to pokušavam da pretočim u realno,  da opet ne izgleda futuristički, jer to nije moj pravac, a da izgleda nosivo. To je sve teško sam osmisliti, bez nečije pomoći, a i trebalo bi mi puno vremena i istraživanja. Kasnije tu svoju ideju primjenjujem na sam kroj koji se pojavljuje na modelima, a sa ciljem da se opet može prepoznati početni detalj.

Želio sam da osmislim svoj materijal koji će pratiti kompletnu priču, da ne bih koristio već gotove materijale koji meni ne bi pomogli. Trenutno razmišljam o tome šta bih mogao uraditi a da ne bude previše komplikovano, jer, kao što sam i prije pomenuo, mi nijesmo dovoljno razvijeno tržište za ovakve poduhvate.

Da li imaš neke okvirne planove za naredni period?

Planovi postoje. Ne veliki, nego korak po korak. Ako ne bih uspio realizovati sve što sam zamislio, pokušao bih napraviti neku prezentaciju koja bi bila najpribližnija verzija onoga što želim da pokažem, onoga što je realno da bih mogao prikazati ili ponuditi saradnju nekoj od modnih kuća iz inostranstva čija je ideja barem približna mojoj.

Razgovarala: Aleksandra Mrkaić

Povezani članci

Otvorene prijave za obuku o upravljanju CNC mašinama

Otvorene prijave za obuku o upravljanju CNC mašinama

Želite li posao u oblasti inženjeringa i proizvodnje? Imamo sjajnu priliku za vas! IPC Tehnopolis organizuje obuku iz oblasti CAD/CAM softvera i CNC mašina, za nezaposlena lica sa teritorije Crne Gore, bez obzira na predznanje iz ove oblasti. Imajući u vidu značaj ove...

Uspješno završena obuka „Akademija prodaje“

Uspješno završena obuka „Akademija prodaje“

U okviru Programa edukacija IPC Tehnopolis za 2024. godinu uspješno je organizovana i sprovedena obuka „Akademija prodaje“. Obuka je obuhvatila osnovne teme prodaje, a polaznici su bili izuzetno zadovoljni stečenim znanjima i podijeljenim iskustvom od strane...